dve sam okitila do sad, a u petak tek treba da kupim(o) treću, najdražu… za njegov stan, gde ću dočekati novu… prvi put u zagrljaju voljene osobe! prvi put da u ponoć neću morati da zlostavljam najbliže (nekad i nepoznato) muško, da mi čestita, da bi mi doneo sreću… sada ću zlostavljati moje poznato, moje najdraže!
mada se jedva izborih za tu jelku… isti je kao moj tata sa rečima “zar nisi ti to prerasla?”… ja?! never! ionako su se ljudi otuđili i nova godina, tj. doček je izgubio svaki smisao… e jelku vam ne dam!!!
jebeš novu godinu bez jelke…
Životne želje…
S vremena na vreme imam tu čast i sreću, ili rezultat upornog i snažnog željenja, da mi se neke želje čak i ostvare… i uvek je osećaj jednako dobar! Onako, kao da ću se malo upiškiti od sreće i neverice… Ali stisnem svaki put i ne obrukam se
Konačno sam bila u Budimpešti i to sa čovekom kojeg volim, i koji me voli, tako da se mnogo tu želja preklopilo i ispunilo, ali ona najveća, a najsitnija, vezana za taj grad je da sam plovila Dunavom noćom i videla osvetljen onaj most sa lavovima… Perfection!!! I jela sam preskupe Žerbo kocke u Žerbo poslastičarnici i mogu krvlju da potpišem da moja mama pravi bolje! Eto tako…
KOLJEGINICE
Ultra-mega-giga hit mi je kad promenim frizuru, pa mi (izvesna) koleginica svaki put kaže sličnu stvar, samo se red veličine menja “tako ti je 100/1000/100 000 puta bolje!”… Tu se sad nameće osnovno pitanje ili sam bila jako gadna sa početnom frizurom ili sam sad miss Univerzuma, samo o tom pojma nemam?!
